Japan ima najveći broj automata po glavi stanovnika, s otprilike jednim automatom na svaka dvadeset i tri osobe. Japanska velika gustoća naseljenosti, relativno visoka cijena radne snage, ograničen prostor, sklonost kupovini pješice ili biciklom i niska stopa vandalizma i sitnog kriminala pružaju ugodno okruženje za automate. Dok je većina strojeva u Japanu opskrbljena pićima, grickalicama i cigaretama, povremeno se nađu automati koji prodaju predmete kao što su boce likera, limenke piva, pržena hrana, iPod, pornografija, seksualna maziva, živi jastozi, svježe meso, jaja i biljke u saksiji.
Prvi automat u Japanu bio je izrađen od drveta i prodavao se poštanske marke i razglednice. Prije otprilike 80 godina postojali su automati koji su prodavali slatkiše tvrtke 'Glico Company'. Godine 1967. prvi put je distribuiran novčić od 100 jena, a prodaja automata preko noći je naglo porasla, prodavajući razne predmete posvuda.
1999. godine procijenjenih 5,6 milijuna japanskih automata s kovanicama i karticama generiralo je 53,28 milijardi dolara prodaje. Roba i usluge u automatima mogu koštati samo 50 i čak 3000 jena. Uvođenjem usluga poput 'Osaifu-Keitai', mobiteli se sada mogu koristiti za lakše plaćanje predmeta kupljenih od ovih automata.
2008. godine u većini automata za prodaju duhana širom zemlje primijenjena je pametna kartica nazvana taspo kako bi se ograničila prodaja cigareta iz njih. Pomoću takvih strojeva kupnju cigareta mogu obavljati samo oni koji posjeduju karticu koja se izdaje punoljetnim podnositeljima zahtjeva (koja je u slučaju Japana stara 20 godina). Kartica se pridržava senzora nakon umetanja novca u stroj. Neki automati za pivo također zahtijevaju provjeru starosti.
